LJEKOVITOST GLJIVA

Gljive se kao plodovi prirode sve više koriste ne samo zbog njihovog prvoklasnog i dobrog okusa nego i zbog njihove ljekovitosti. Pored prehrambene vrijednosti, pojedine gljive sadrže polisaharide, steroide, triterpene, nukleotide i druge sastoje koji su nosioci njihove ljekovitosti.

Tradicionalna kineska i japanska medicina koristi gljive u ishrani i liječenju raznih bolesti tisućama godina unazad. Zato su i istraživanja o ljekovitosti gljiva najviše rađena u institutima, laboratorijama i na klinikama u Japanu i Kini. Zapadna civilizacija tek posljednjih decenija dvadesetog stoljeća počinje da otkriva čudesno ljekovita svojstva koja posjeduje određeni broj gljiva. U Kini, Japanu, Americi, Kanadi, Francuskoj, Nemačkoj, Rusiji i u nekim drugim zemljama prave se lijekovi na bazi plodnih tijela, spora i samoga micelija. Egzaktna istraživanja su potvrdila pojedina vjerovanja tradicionalne medicine i uopće tradicionalne narodne kulture, osobito one velikih civilizacija Dalekog Istoka, da se neke vrste gljiva u odnosu na pojedine bolesti zaista moraju tretirati kao "ljekovita hrana".

Znanost je dokazala da preko 500 "nižih i viših" vrsta gljiva sadrži izuzetna ljekovita svojstva. Jedna od najpoznatijih je mikroskopska gljiva penicilin (Penicillium notatum) koju je otkrio znanstvenik Aleksandar Fleming 1928. Godine i od koje se dobiva antibiotik koji je spasio veliki broj života. Pojedine gljive sadrže antibiotike, ali i imunostimulanse, tvari djelotvorne protiv tumora i virusa, tvari koje snižavaju kolesterol, sprečavaju začepljenje krvnih žila, reguliraju krvni tlak, poboljšavaju krvotok, uravnotežuju razinu šećera u krvi, reguliraju probavu, poboljšavaju rad dišnih organa, djeluju antireumatski i antialergijski, stimuliraju ili smiruju centralni nervni sustav na neškodljiv način, poboljšavaju spolne funkcije, jačaju fizičku snagu i izdržljivost, usporavaju starenje.